Djeci sa smetnjama i njihovim roditeljima podrška je potrebna od samog početka i u tu podršku treba da budu uključeni svi segmenti društva: sistem zdravstva, sistem socijalne i dječje zaštite, sistem obrazovanja, gradeći svojevrsnu mrežu podrške za dijete i porodicu. Jedino na taj način možemo očekivati kvalitetnu realizaciju procesa socijalne inkluzije“, kazala je za Krug mladih Mirjana Popović, direktorica Resursnog centra za djecu i mlade „Podgorica“.
Popović smatra da svako dijete i svaka osoba sa invaliditetom treba da nađu svoje mjesto u okviru društvene zajednice „u stepenu samostalnosti koliko ono to može“. Mišljenja je da taj proces ne treba da se zaustavlja u jednom trenutku razvoja djeteta.
„Šta onda kada dijete završi školu, fakultet? Kako mu obezbijediti egzistenciju? Šta onda kada roditelji više nijesu u mogućnosti da se brinu o djetetu? Zadatak društva je da riješi te probleme, da zaokruži cijeli sistem”, objašnjava Popović.
Usluge Resursnog centra koristi oko osamdesetoro djece sa posebnim obrazovnim potrebama. U Centru se sprovodi osnovno i srednje obrazovanje, poseban program za djecu sa kombinovanim smetnjama i program rane intervencije.
Pored redovnih obrazovnih programa koje realizuje u okviru Ustanove, Resursni centar pruža stručnu, savjetodavnu i asistivnu podršku djeci sa posebnim obrazovnim potrebama, koja su uključena u redovan sistem vaspitanja i obrazovanja i to: kroz stručnu i savjetodavnu podršku stručnjaka različitog profila zaposlenih u RC, mobilni tim, podrška asistivnog kabineta, kroz akreditivane obuke.
Djeca koja u toj ustanovi pohađaju osnovno i srednje obrazovanje, a nijesu iz Podgorice, smještena su u internatu.
Ako je socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju jedna od osnovnih vrijednosti ukupnih demokratskih procesa, kako ocjenjujete njeno sprovođnje u Crnoj Gori? Možemo li reći da je socijalna inkluzija zaživjela u praksi?
Socijalna inkluzija je značajno širi pojam i proces od obrazovne inkluzije. Obrazovna inkluzija je jedan od njenih najznačajnijih segmenata. Na polju obrazovne inkluzije kao društvo napravili smo značajne pomake, ali inkluzija je kompleksan proces (u obrazovanju i socijalna) i očekuje nas još izazova na tom polju.
U kojoj mjeri smo kao društvo skloni predrasudama, segregaciji i diskriminaciji osoba sa smetnjama u razvoju i da li je promjena svijesti ujedno i najteži dio demokratskih procesa?
I na tom polju smo napravili značajan iskorak, ali je i prostor predrasuda i stereotipa još uvijek prostor koji zahtijeva značajne intervencije svih segmenata društva – prije svega, obrazovanja. Promjena svjesti, odnosno, negativnih stavova je dugotrajan proces, ali i proces koji je započet…
U Resursnom centru „Podgorica“ borave i djeca sa smetnjama u razvoju iz drugih gradova Crne Gore. Neki od njih postižu zapažene rezultate u daljem procesu obrazovanja. Koliko im je važna ta početna podrška i motivacija Vašeg stručnog kadra?
Djeci sa smetnjama i njihovim roditeljima podrška je potrebna od samog početka. U tu podršku treba da budu uključeni svi segmenti društva: sistem zdravstva, sistem socijalne i dječje zaštite, sistem obrazovanja gradeći svojevrsnu mrežu podrške za djete i porodicu. Jedino na taj način možemo očekivati kvalitetnu realizaciju procesa socijalne inkluzije.
Kako ocjenjujete obrazovnu inkluziju u redovnim školama? Imaju li djeca sa smetnjama u razvoju adekvatnu podršku stručnog kadra i uslove za pohađanje nastave?
Inkluzija je društvena vijednost i proces koji živi, sa aspekta RC dajemo sve od sebe da proces uključivanja djece u redovan sistem vaspitanja i obrazovanja bude što kvalitetniji. Vrtićima i školama pružamo adekvatnu stručnu i tehničku pomoć.
Sarađujete sa predskolskim ustanovama, školama, dnevnim centrima i udruženjima. Koliko je ta saradnja važna i jeste li u prilici da svoja iskustva prenesete drugima?
Izuzetno je važna, RC treba da bude uključen od samog početka kroz različite segmente uključivanja djeteta u obrazovni proces. Takođe, dijete nije dovoljno pratiti samo na početku ulaska u vaspitno obrazovni sistem, potrebno je obezbijediti permanentnu i kontinuiranu podršku. Kako djetetu, njegovim roditeljima i školi, takođe. U RC se zaista trudimo da u skladu sa našim profesionalnim i tehničkim kapacitetima odgovorimo svakoj školi.
Imamo li u dovoljnoj mjeri stručnog kadra, volje, svijesti i sredstava da podržimo i sprovedemo inkluziju onako kako su to mnoge razvijene zemlje odavno uradile.
Defektologa, nažalost, nedostaje, dok drugih stručnih profila potrebnih za kvalitetnu inkluziju imamo. Ono što nam je takođe potrebno jeste umrežavanje stručnjaka i institucija, saradnja i kvalitetna komunikacija između njih. Dijeljenje resursa i izlaženje iz uskih okvira je jedini način da postignemo kvalitetan proces inkluzije.
Koliko je važna podrška roditeljima djece i mladih sa smetnjama u razvoju i da li su oni spremni da se bore za prava svoje djece?
Bez podrške roditeljima nema ni kvalitetne podrške djeci. Taj segment podrške treba pokrenuti od samog početka. Roditeljima je potrebna stručna pomoć i podrška, savjetovanje, ohrabrivanje, kao i jasna razmjena informacija o njihovim pravima. Naravno, roditelji imaju prirodno želju da se bore za svoju djecu i sistem ih u tom procesu od samog početka treba ohrabriti i osnažiti.
Članak je rađen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ koji sprovodi NVO Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Puževa kućica“ Budva u saradnji sa NVO „Sedma sila mladih“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore. Sadržaj publikacije predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stav donatora.
Preuzeto sa portala KRUG MLADIH