Plaže u Budvi nepristupačne osobama sa invaliditetom: Na sunce i more svi imamo pravo!
,,Postojeći problem nepristupačnosti budvanskih plaža osobama sa invaliditetom može se riješiti uz malo dobre volje nadležnih institucija", kaže predsjednica udruženja ,,Puževa kućica” Nataša Nakić Anastasov.
Na teritoriji Opštine Budva za sada ne postoji nijedna plaža prilagođena osobama sa invaliditetom. Da li zbog nedostatka svijesti o pravima i potrebama OSI, ali i obavezi društva da ta prava poštuje, tek ovaj dugogodišnji problem do sada niko još nije riješio. Iako su mnogi obećavali da će metropola crnogorskog turizma biti primjer svima i da će uređene staze i pristupne rampe biti postavljene na većini plaža, u stvarnosti se to nije desilo. Jedini svijetli primjer nekadašnjih obećanja je šljunkom zatrpana rampa na Slovenskoj obali, koju niko više ne koristi.
Članovi Udruženja roditelja, djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Puževa kućica“ smatraju da postojeće stanje predstavlja ozbiljan vid diskriminacije i da priču o ravnopravnsti žele da osjete u realnom životu.
Predsjednica Udruženja Nataša Nakić Anastasov, kaže da se postojeći problem može riješiti uz malo dobre volje nadležnih institucija. Kao mama dječaka sa cerebralnom paralizom, ističe da se zbog nepristupačnosti plaža osjećaju diskriminisano i tužno i da, bez obzira što žive u Budvi i što su im predivne plaže na dohvat ruke, imaju problem da dođu do njih.
„Ovog ljeta, zahvaljujući kolicima prilagođenim kretanju po pijesku i vodi, koja je „Puževoj kućici“ donirala Turitička organizacija Budve, uspjeli smo da Vasiliju priuštimo sunčanje i kupanje, zbog čega njegovoj sreći nije bilo kraja“, kaže Anastasov.
Svjesna koliko more i plaža znače njenom devetogodišnjem sinu Nikoli koji se hrabro nosi sa cerebralnom paralizom, Vesna Brajić iz Budve za sada ne odustaje od borbe. Ona ističe da nijedna budvanska plaža nema uređeno kupalište za osobe sa invaliditetom, te da se zbog toga svakodnevno u ljetnjim mjesecima suočavaju sa problemom prilaska plaži.
„Nema uređene staze i prilaza kojim bi se kolicima moglo doći do plaže, niti bilo kakvog pomagala kojim bi se pristupilo prilazu u more. Za nas je olakšavajuća okolnost to što Nikolu mogu držati za ruku i što ga ne moram nositi, ali onima čija su djeca u većim kolicima i starijim osobama to je pravo mučenje. Dešavalo se da prisustvujem situacijama da turisti imaju isti problem i da njihovi pratioci lopatama krče i prave put da bi kolicima prišli moru“, kaže Brajić.
Ona dodaje da je Budvi neophodna makar jedna skromna plaža, sa stazom, ogradom i silaznom rampom u vodu, kabinom i tuš kabinom na kojoj će biti jasno naznačeno da je za osobe sa invaliditetom, kao da i ostali građani i turisti budu savjesni i ne koriste taj dio.
Slađana Muratović nikad nije pokušala da petogodišnjeg sina Alena invalidskim kolicima spusti do mora. Kako je jedina postojeća staza uvijek zatrpana pijeskom, ona svog sina nosi do mora, prkoseći onom što ih je zadesilo. Ne usteže se da iznese svoj stav o navodnoj ravnopravnosti osoba sa invaliditetom, jer je postojeće stanje boli u dubini duše.
„Smatram da je krajnje vrijeme da se riječi usklade sa djelima i da priču o ravnopravnsti svih počnemo da doživljavamo u stvarnom životu. Budva se mora početi uređivati i prilagođavati osobama sa invaliditetom. To se ne odnosi samo na plaže, tu je i problem oštećenih trotoara, neadekvatnih spustova sa kojim se svakodnevno suočavamo - a što pod hitno treba riješiti, kako bi se osobama sa invaliditetom olakšao život“, poručuje Muratović.
Članak je rađen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore. Sadržaj članka predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stavove Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore.
