„Često čujemo stav od odraslih da nije u redu da „takva“ djeca sjede u istom razredu sa ostalom djecom, samo ometaju nastavu i oduzimaju vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno ostaloj djeci“ kaže za „Krug mladih“ psiholog Branka Ćalasan.
Koliko su predrasude i stereotipi duboko ukorijenjeni u nama, najbolje govori izreka poznatog naučnika i fizičara Alberta Ajnštajna: „Živimo u svijetu u kome je lakše razbiti atome nego predrasude“.
Činjenica je da smo svi ponekad bili u situaciji da na osnovu nedovoljno informacija i bez ličnog iskustva stvaramo čitavu sliku o nekoj osobi ili grupi. Iako negiramo da predrasude određuju naš život, svako je barem jednom uradio nešto što predstavlja predrasudu ili stereotip. Pored toga što ih usvajamo u najranijem djetinjstvu, skloni smo da ih prenosimo na druge, a nerijetko se nalazimo i u ulozi žrtve.
Razlog zašto smo podložni predrasudama psiholog Branka Ćalasan vidi u tome što živimo u kompleksnom svijetu i izazovnom vremenu koje traži stalno učenje i napredovanje, a pod izgovorom da nemamo dovoljno vremena da radimo na ličnom razvoju, iskustvima i znanjima, skloni smo da pojednostavljujemo, iskrivljujemo i generalizujemo sliku o nekom ili nečem. „Na taj način stavovi o ljudima i pojavama postaju stereotipi, a najveći uticaj na formiranje raznih predrasuda i stereotipa imaju prije svega roditelji i članovi porodice, nakon čega slijedi uticaj raznih grupa i organizacija“.
U razgovoru za „Krug mladih“ Ćalasan ističe da se u različitim razvojnim fazama odgovornost onih koji utiču na razvijanje predrasuda mijenja.
„Usvajanje stereotipa i predrasuda počinje vrlo rano, u uzrastu kada djeca postavljaju roditeljima razna pitanja. Ako su odgovori na ta pitanja odraz roditeljskih predrasuda, djeca će već u predškolskoj fazi prihvatiti te stereotipe i predrasude kao svoje. Početak osnovne škole je period kada se nastavlja sa usvajanjem predrasuda, odnosno kada se djeca identifikuju s grupom kojoj su slična, a razvijaju predrasude prema onoj kojoj ne pripadaju. Istovremeno, oko devete godine života od roditelja, komšija, iz medija, djeca će preuzeti neke predrasude prema članovima druge vjerske zajednice, polne ili uzrasne predrasude, predrasude prema osobama sa invaliditetom i slično. To se nastavlja i u periodu adolescencije, kada su česte predrasude i stereotipi u vezi sa stilom odijevanja, muzikom, mjestima na kojima se izlazi, a često i odrasli imaju predrasude prema adolescentima”, kaže Ćalasan.
Na pitanje koje su najčešće predrasude kod nas i u svijetu, Ćalasan ističe da su to rasizam, seksizam, polna neravnopravnost, homofobija, predrasude prema određenim profesijama, a sve češće se paradoksalno suočavamo i sa predrasudama prema djeci sa teškoćama u razvoju, kao i prema mentalnim oboljenjima.
Diskriminacija je posledica predrasuda
„Kad predrasuda pod uticajem negativnih, snažnih osjećanja preraste u ponašanje pojedinca, pa on počinje da osuđuje, potcjenjuje, ispoljava neprijateljski stav – tada govorimo o diskriminaciji. Ako stereotipi podrazumijevanju mišljenje, predrasude, osjećanja, diskriminacija podrazumijeva postupanje ili ponašanje koje je nepravedno prema nekoj osobi“, kaže Ćalasan
Ističe i da su kod nas česte predrasude prema djeci sa smetnjama i teškoćama u razvoju, te da smo u prilici često da čujemo stav od odraslih da nije u redu da „takva“ djeca sjede u istom razredu sa ostalom djecom, samo ometaju nastavu i oduzimaju vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno ostaloj djeci.
Njen savjet je da predrasude možemo jedino razbiti znanjem, informisanjem, kritičkim razmišljanjem i isticanjem dobrih uzora. „Uz to, svaki lični kontakt sa osobom iz grupe prema kojoj imamo predrasudu, razbija istu“, zaključuje Ćalasan.
Članak je rađen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ koji sprovodi NVO Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Puževa kućica“ Budva u saradnji sa NVO „Sedma sila mladih“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore. Sadržaj članka predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stav donatora.
