„Podrška je ono što nam treba, razumijevanje. Čak ni to ne očekujemo ali ako već želite da nam pružite neki vid empatije, neka to ne bude sažaljenje“.
Ne ljutim se.
Ne ljutim se zbog pogleda, radoznalih ili onih zbunjenih. Ne ljutim se kada neko uporno gleda u mene i odmjerava me od glave do pete(ili bih trebala reći od točkova? Nije mi prijatno ali ne zamjeram ljudima.
Ne mogu ni da im zamjerim na onim pogledima punim sažaljenja, jer ti ljudi ne znaju. Oni ne znaju da ja, ili bilo ko drugi ko vodi bilo kakvu bitku ne želi sažaljenje. Hrabri se ne žale. Ne žale se oni koji uporno i srdačno biju bitke bez obzira na to koji će ishod biti. Podrška je ono što nam treba, razumijevanje. Čak ni to ne očekujemo ali ako već želite da nam pružite neki vid empatije, neka to ne bude sažaljenje.
I ako vaše dijete na ulici vidi neku za njega neobičnu seku, ili neobičnog čiku, ako vas pita o njima, nemojte mijenjati temu, nemojte mu sugerisati da ne priča o tome. Prvom skorom prilikom nađite način, objasnite vašem djetetu da je u redu biti malo drugačiji. Ne moramo svi imati istu boju kože, imati dobre ocjene u školi i nositi patike sa svjetlećim đonovima. Ne moramo svi hodati na primjer. I to je sve u svoju ruku normalno. Dugujete to svome djetetu, i sebi i ovome svijetu i sredini gdje živimo. A bilo bi lijepo da to uradite i zbog osoba kao što sam ja.
Znate, ja djeci ne zamjeram, a ne zamjeram ni odraslima više. Ali kada roditelji budu edukovali sebe i time vaspitali svoju djecu, bit će manje neprijatnih situacija. Ne pišem ja ovo samo zbog sebe i osoba kao što sam ja, pišem i zbog čitavih porodica. Možete i da pogodite kome više smetaju pogledi, mojim članovima obitelji ili meni? Mojim prijateljima ili meni? I 99% slučajeva ja smirujem drugu stranu i odvlačim pažnju.
I ne bih mogla sama sa sobom kada sad ne bih dodala i činjenicu da je sa godinama opao broj takvih situacija. Da li je do toga što ljudi imaju veći pristup internetu ili šta li je ne znam. Znam da svijest treba još da se podiže a to je moguće samo uz saradnju i edukaciju. Ne ljutim se, jer ja sam u redu sama sa sobom ali ne pišem ja ovo samo zbog sebe.
Priča Ivone Medigović objavljena je u okviru projekta „Prevaziđimo različitosti“ koji realizuje NVO „Puževa kućica“ Budva u partnerstvu sa NVO „Sedma sila mladih“, a finansijski podržava Ministarsvo rada i socijalnog staranja Crne Gore.
tekst preuzet sa portala KRUG maldih – link