PPU „Vini Pu“ pohađaju djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju. Direktorica ove ustanove Marina Jovanović kaže da je za adekvatno sprovođenje inkluzije u predškolskim ustanovama, na prvom mjestu važan dobar plan, zatim, dobar tim i obavezna edukacija stručnog kadra. „Ako u međuvremenu upoznate jedno dijete koje je drugačije od ostale djece, samo se potrudite da ga volite i da ispoštujete njegove potrebe“, kaže naša sagovornica.
Kako ocjenjujete obrazovnu inkluziju u Crnoj Gori?
Promjene koje su otpočele 1997. godine na nivou predškolskog vaspitanja i obrazovanja realizacijom projekta „Vrtić i škola po mjeri djeteta“ predstavljaju temelj ka stvaranju boljih uslova za inkluziju. O inkluziji se puno priča i dosta se toga uradilo kada je u pitanju edukacija roditelja i zaposlenih u vaspitno-obrazovnim ustanovama. Smatram da je inkluzija u VOU zaživjela. Govorim o ustanovama sa kojima sarađujem, a to su kako škole, tako i privatni i državni vrtići. Ali, uvijek može više i bolje.
Kakav je, prema Vašem mišljenju, opšti odnos prema djeci sa teškoćama u razvoju? Jesmo li kao društvo dovoljno razvili svijest o njihovim pravima i potrebama?
Smatram da na prvom mjestu sve kreće iz kuće, pa onda iz kolektiva. Najveći broj vaspitača smatra da djeca sa teškoćama u razvoju imaju pravo na obrazovanje sa ostalom djecom, ali da je neophodan selektivni pristup u zavisnosti od težine smetnji. Prva asocijacija na pojam inkluzija je uključivanje djece sa teškoćama u razvoju u redovan vaspitno-obrazovni sistem, što i jeste pravo značenje te riječi.
Međutim, inkluzija je širi pojam koji nije usko vezan samo za vaspitno-obrazovni sistem, već podrazumijeva uključivanje djeteta u društveni život zajednice na svim nivoima. To znači da je prvi korak inkluzije prihvaćenost djeteta sa teškoćama u razvoju unutar same porodice, praktično već po rođenju.
Drugi korak je položaj te porodice u društvu, a zatim u vaspitno-obrazovnoj ustanovi.
Na koji način sprovodite inkluziju u Vašoj predškolskoj ustanovi?
Imamo plan i program koji se poštuje. Učestvovale smo na seminarima na temu inkluzije, posjetile brojne kongrese, puno slušale, učile o inkluziji. I pored toga, smatram da treba nastaviti sa edukacijom.
U našem vrtiću postoji dobar tim, koji daje sve od sebe da djeci sa smetnjama olakša boravak u kolektivu. Djeca pozitivno reaguju na njih, jer su pripremljena od stane vaspitača, a i od roditelja imamo aspolutnu podršku.
Članak je rađen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ koji sprovodi NVO Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Puževa kućica“ Budva u saradnji sa NVO „Sedma sila mladih“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore. Sadržaj članka predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stav donatora.