Sa VD direktorice „Druge osnovne škole“ u Budvi Anom Nikezić Martinović razgovarali smo o postignutim rezultatima sprovođenja obrazovne inkluzije djece i mladih sa smetnjama u razvoju, ali i izazovima sa kojima se suočavaju u dosadašnjem radu.
„Drugu osnovnu školu“ do sada je pohađalo trinaestoro djece po Rješenju Komisije za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama. Od toga, tri učenika su za vrijeme, ili po završetku razredne nastave, usmjereni u Resursni centar ,,1. jun“ i tamo su nastavili svoje školovanje. Četvoro učenika je uspješno završilo deveti razred i nastavilo, ili nastavlja školovanje u nekoj od srednjih škola u našoj zemlji.
KRUG MLADIH: Podržavate li roditelje djece sa smetnjama da uključe svoje dijete u redovne obrazovne ustanove i kakvi su stavovi Vaših kolega o uključivanju djece sa teškoćama u redovni obrazovni proces?
ANA NIKEZIĆ MARTINOVIĆ: Naravno, ukoliko je odluka Komisije za usmjeravanje djece sa posebnim obrazovnim potrebama takva da je za dijete najbolje da se školuje u redovnoj obrazovnoj ustanovi. Stavovi kolega su, uglavnom, pozitivni. Nastavnici se, bez izuzetka, trude da doprinesu, podstičući inkluzivnu klimu u odjeljenju, utiču na drugu djecu da prihvate drugaricu ili druga sa smetnjom ili teškoćom.
KRUG MLADIH: Kakvo je Vaše i mišljenje kolektiva škole o prednosti obrazovne inkluzije, naspram posebnih ustanova i segregaciji djece sa smetnjma u razvoju?
ANA NIKEZIĆ MARTINOVIĆ: Smatramo da je dobrobit od inkluzivnog obrazovanja višestruka. Djeca tipičnog razvoja se podstiču na razvijanje tolerancije i prihvatanje različitosti. Djeca sa smetnjom ili teškoćom dobiju drugove za čitav život i osobe na koje mogu računati da će im pomoći, ako su pred izazovom da savladaju neki zahtjev. Nastavnici se podstiču na razmišljanje ,,van okvira“, cjeloživotno učenje i kontakt sa stručnjačima iz drugih oblasti koji im mogu pomoći u sprovođenju njihove pedagoške prakse.
KRUG MLADIH: Postoje li prepreke i barijere koje otežavaju primjenu inkluzije u pedagoškoj praksi? Sa kojim izazovima u radu se susrećete i kako ih prevazilazite?
ANA NIKEZIĆ MARTINOVIĆ: JU ,,Druga osnovna škola“ u Budvi je ustanova u kojoj je inkluzivno obrazovanje prisutno od njenog nastanka do danas. Tokom više od jedanaest godina rada, prolazili smo kroz razne prepreke i suočavali se sa brojnim izazovima. Ali, danas sa zadovoljstvom možemo da kažemo da smo stekli više znanja o inkluziji i sa sigurnošću idemo naprijed. Dešavalo se da učenik bude usmjeren iz Resursnog centra i nastavi školovanje u našoj školi. Tada veliki broj djece u odjeljenju može predstavljati dodatni izazov, iako prilikom samog formiranja odjeljenja vodimo računa o brojnom stanju učenika u odjeljenju, poštujući zakonske normative.
KRUG MLADIH: Imaju li, prema Vašem mišljenju, učitelji u dovoljnoj mjeri razvijene potrebne stavove, vještine, znanja, motivaciju i podršku okoline u procesu sprovođenja obrazovne inkluzije?
ANA NIKEZIĆ MARTINOVIĆ: Pojedini učitelji su se suočili sa izazovima, budući da tokom studija na fakultetu nijesu imali prilike da steknu dovoljno znanja i informacija o određenim vrstama smetnji. Zahvaljujući dobroj saradnji sa Resursnim centrom ,,1. jun“, Resursnim centrom za djecu i mlade ,,Podgorica“, Resursnim centrom za sluh i govor ,,Dr Peruta Ivanović“ Kotor, Ministarstvom prosvjete, Zavodom za školstvo i mobilnim timovima, uspijevamo da dodatno unaprijedimo znanja i vještine nastavnika i stručnih saradnika. Motivacija u radu proističe iz bezuslovne ljubavi prema svoj djeci i potrebi da im život bude ljepši i lakši uz naše zalaganje.
KRUG MLADIH: Smatrate li da je potrebno još dodatnih edukacija za sticanje kompetencija u radu sa djecom sa teškoćama?
ANA NIKEZIĆ MARTINOVIĆ: Smatramo da obrazovanje nikad ne prestaje i dodatne edukacije su, itekako, poželjne i korisne.
KRUG MLADIH: Kreirate li u svakodnevnom radu atmosferu koja se temelji na međusobnom razumijevanju, uzajamnoj pomoći, poštovanju i podsticanju zajedničkih aktivnosti djece?
ANA NIKEZIĆ MARTINOVIĆ: Dajemo sve od sebe da bude tako. Svake godine u oktobru obilježimo Dječju nedjelju, učenici su uključeni u rad Đačkog parlamenta i programa vršnjačke edukacije, koji se sprovodi u okviru projekta Škola bez nasilja – ka sigurnom školskom okruženju. Na inicijativu pedagoškinje Vesne Bubanje, prigodnim aktivnostima obilježavamo 2. april – Svjetski dan autizma. Ideja da svake godine 21. marta đaci i nastavnici dođu u školu sa rasparenim čarapama potekla je od učiteljice Maje Vujačić, u znak podrške djeci i mladima sa Daunovim sindromom. Kasnije smo ovaj datum počeli da obilježavamo kao Dan nediskriminacije, budući da se istog dana obilježava i kao Međunarodni dan za eliminaciju rasne diskiminacije.
Fotografije sa obilježavanja 21. marta – Međunarodnog dana suzbijanja rasne diskriminacije i Međunarodnog dana osoba sa Down sindromom (2019)
Crteži učenika „Druge osnovne škole“ povodom obilježavanja 2. aprila – Svjetskog dana osoba sa autizmom (2020.)
Članak je rađen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore. Sadržaj članka predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stavove Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore.
