„Cilj inkluzije je da se dijete sa teškoćama u razvoju aktivno uključi u svoje školovanje i društvo, da bude prihvaćeno od svojih drugara, da ima mogućnost da izgradi prijateljstva i formira svoj socijalni život. Na ovaj način se izbjegava življenje u izolaciji“, kaže za „Krug mladih“ psiholog Ivana Mihović.
Ona ističe da inkluzija podrazumijeva poseban program koji se formira na početku školske godine i osobu – asistenta, koja je pored djeteta tokom nastave. Inkluzija im omogućava da redovno prate nastavu i da budu u odjeljenju sa ostalom djecom da bi se, kad je moguće, izbjeglo formiranje specijalnih odjeljenja. Mihović smatra da sva djeca moraju imati priliku da izgrade prijateljstva i formiraju socijalni život.
Zbog čega je važno izbjeći prerano etiketiranje djece sa posebnim potrebama?
Važno je izbjeći bilo koje prerano etiketiranje, posebno kad se radi o djeci. Djetetu moramo pružiti mogućnost da se razvije i neophodno vrijeme za poboljšanje njegovog stanja. Naravno, važno je dijagnozu uspostaviti što prije, kako bi rad bio što preciznije usmjeren na potrebe djeteta.
Koliko je teško djeci sa smetnjama u razvoju da izgrade samopouzdanje i pozitivnu sliku o sebi?
To je jedan od težih zadataka. Mnogo zavisi od toga kakve poteškoće dijete ima, kako se porodica odnosi prema tim poteškoćama, kao i kakav je stav okoline. Pokušavamo na sve načine da ih podržimo u prepoznavanju i usavršavanju njihovih kapaciteta. Veoma je važno da djeca ne obraćaju pažnju samo na ono što im „nedostaje“, već na ono što imaju. U Italiji se, ranije, za osobe sa poteškoćama u razvoju govorilo da su „disabili“, što znači „onemogućeni“; a sada se kaže „diversamente abili“, odnosno, „različitih mogućnosti“.
Česti smo svjedoci diskriminacije djece sa teškoćama u razvoju od strane njihovih vršnjaka. Šta je uzrok tome?
Neznanje i predrasude. Zato je važno upoznati djecu sa njihovim drugarima, objasniti im koji su njihovi problemi i kako im mogu pomoći. Razgovori i objašnjenja su ključni u procesu njihovog razvoja. Nada da će prećutno sami shvatiti nešto na pravi način je, uglavnom, uzaludna.
Koliko je važna stručnost asistenata koji rade sa djecom sa smetnjama u razvoju?
Smatram da je stručnost asistenata ključna. Da biste radili takav posao, morate imati neku bazu i znanje. Pored toga, treba se naoružati razumijevanjem, upornošću, taktom i dobrom voljom. Asistent je oslonac djetetu sa teškoćama u razvoju, njegova „desna ruka“. Ona mu pomaže u procesu socijalizacije. Uostalom, to je posao koji morate mnogo voljeti.
Ivana Mihović, psiholog
Kakva je praksa u Crnoj Gori kada je inkluzija u pitanju? Sa kakvim se izazovima i problemima najčešće susrećemo?
Rad sa djecom sa teškoćama u razvoju je pun prepreka i svaki dan je novi izazov. Očekivanja roditelja i nastavnika moraju se prilagoditi djetetu, njegovim mogućnostima i tempu. Uvijek je važno pronaći kapacitete koje dijete ima i što više raditi na njima, kao i naći pravi način da se djetetu priđe.
Vrlo je važno napraviti dobru sponu između djeteta i nastavnika. Ta veza je veoma bitna, ako ne i ključna za prihvatanje djeteta od strane odjeljenja ili grupe.
Članak je objavljen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ koji sprovodi NVO Udruženje roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Puževa kućica“ Budva u saradnji sa NVO „Sedma sila mladih“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore.
Sadržaj članka predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stav donatora.
