„Važno je za majke da razumiju da treba prije svega da pokušaju da brinu o sebi. To je možda jedan od glavnih zadataka. Briga o sebi. Ili prepustiti se nekome drugom da brine o nama. Teško je, posebno ako nismo navikli na to“, kazala je psiholog Ivana Mihović.
Psihološka radionica za roditelje održana je juče u prostorijama Udruženja roditelja, djece i mladih sa smetnjama u razvoju „Puževa kućica“ Budva, uz pridržavanje zdravstvenih mjera propisanih od NKT-a za zarazne bolesti. Psihlošku radionicu za roditelje vodila je psiholog Ivana Mihović, a učestvovali su roditelji i članovi Udruženja.
Predsjednica Udruženja Nataša Anastasov, istakla je da je iz ugla roditelja djece sa smetnjama u razvoju, protekli period bio veoma težak za porodice, te da je produbio već postojeće brige sa kojima se susreću u svakodnevnom životu, naročito brige o zdravlju njihove djece.
„Osluškujući priče roditelja i članova udruženja, prepoznala sam potrebu za dodatnom psihološkom podrškom. Radionica održana u intimnoj atmosveri, sa osobama koje dobro poznajemo pomogla nam je da se lakše nosimo sa brigama, strahovima i izazovima svakodnevnog života“, kazala je Anastasov.
Psiholog Ivana Mihović istakla je da su ovakve radionice veoma važne za roditelje jer su rijetka prilika da podijele svoja iskustva, na način koji je drugačiji od uobičajenog.
„Tema radionice ovoga puta bile su brige. Svakome je svoja briga najveća, tako da prvo što smo se dogovorili je da nema „glupih“ briga ili onih koje su nevažne. Svakako su brige, jer nas opterećuju. Ima za svakoga more briga. Bilo je važno razgraničiti koje su to brige koje direktno zavise od nas, ili one koje zavise dijelom od nas ali većinom i od drugih ljudi ili situacija“, kazala je Mihović i dodala da je za roditelje vrlo važno razgovarati o brigama.
„Oni su obično dosta usamljeni u rješavanju tih briga ili u razmišljanjima o istim. Važno je za majke da razumiju da treba prije svega da pokušaju da brinu o sebi. To je možda jedan od glavnih zadataka. Briga o sebi. Ili prepustiti se nekome drugom da brine o nama. Teško je, posebno ako nismo navikli na to“, kazala je Mihović.
Kako je istakla, ovakve radionice su veoma važne za roditelje jer imaju mogućnost da podijele svoje misli i osjećanja sa osobama koje mogu da ih razumiju, da ostave jedan dio svakodnevnog „tereta“, pa makar i na sat, da priđu nekim problemima na malo drugačiji način, da neke prepreke zaobiđu „prečicom“ onda kada je to moguće.
„Razgovaramo o temama koje su neprijatne, kojih se plaše ili koje su „teške“. Svako ima priliku da ga neko sasluša i pokuša da olakša makar mali dio svakodnevice. Na kraju radionice slijedi čitanje jedne opuštajuće priče, koja nam je svima potrebna. Zatvorimao oči, namjestimo se udobno i na kratko sanjarimo, jer to je ono što nam je svima ponekad neophodno, zar ne? Da pokušamo život napraviti u boji“, kazala je Mihović.
Članica Usruženja Vesna Brajić, kazala je da su ovakve psihološke radioice pravo osvježenje i prilika za druženje, razmjenu iskustava i mišljenja o nekim važnim životnim pitanjima i okolnostima.
„Saznanje da nije sve tako crno i da je život lijep budi nadu, vjeru i ljubav u svakom od nas“, kazala je Brajić.
Radionice za roditelje jedna su od brojnih aktivnosti koje su tokom juna realizovane u „Puževoj kućici“, nakon 75 dana pauze izazvane pandemijom COVID -19. Rad udruženja nastavljen je 1.juna redovnim aktivnostima sa djecom i mladima sa smetnjama u razvoju, koje se realizuju u saradnji sa stručnim licima, sa ciljem poboljšanja njihovih sposobnosti, ostvarivanja njihovih prava i zaštite od svih vrsta diskriminacije.
Članak je rađen u okviru projekta „Socijalna inkluzija djece i mladih sa smetnjama u razvoju“ uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore. Sadržaj članka predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava stavove Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore.
preuzeto sa portala KRUG MLADIH